Djeca Kozare

{7}Dug palim borcima

Događaji iz prošlosti jednog naroda, ma kako slavni bili, vremenom izblijede i zaborave se, ako ih neko ne zabilježi. Zato je s pravom rečeno:

— Ono što se ne zapiše, nije se ni dogodilo.

Usmeno kazivanje podložno je izmjenama, dodavanjima, prekrajanju i, konačno neumitnom zaboravu.

Ono što je trajno i sigurno jeste zapis, slovo, knjiga. Još kad se knjiga ilustruje i dopuni slikom, ona postaje, dobrim dijelom, čitljiva i nepismenom. Neko je, vrlo uvjerljivo, o knjizi i slici kazao ove riječi:

— Knjiga se sve više gleda, a slika sve više čita. Ovi brojni i bogati zapisi o Kozari iz pera Dragoja Lukića, ilustrovani mnoštvom fotosa, daju vrlo uvjerljivu i upečatljivu sliku slave, podviga i tragedije boraca i naroda herojske Kozare.

U ovu knjigu ugrađene su godine solidnog i strpljivog rada u kome su se srećno preplitali marljiv trud i talenat njenog stvaraoca. Pisana je s izuzetnom ljubavlju i divljenjem za podvige junačkog naroda Kozare, pričana s uvjerljivošću jednog učesnika.

Najveći dio knjige govori o djeci, učesnicima slavne i tragične epopeje, o jednom detinjstvu kaljenom u vatri velike bitke vođene na Kozari. Govori o djeci Kozare razvijane vihorom rata na bezbroj strana.

Evo, i ovako, na ovakav način, slovom, jezikom i slikom, bivši borac, dostojno i s pijetetom, odužuje se sjenima svojih palih drugova i saboraca koji ne dočekaše raspjevane dane slobode i novog života.